I dok kiša je padala k'o suze iz očiju, svojim zvukovima stvarala simfoniju noćnu, niz mene se slijevala k'o Niagara, ispod prozora tvog', k'o pokis'o ker što mu pada glava. Nekad' si mi ključeve bacala sad' mi muriju zoveš. Priznajem, isp'o sam najveća budala jer sam usr'o naše snove. To je jedino važilo, šta me u greškama dražilo, k'o da se inatilo, a tvoje se nestrpljenje ispraznilo, samo je pažnje tražilo, nisam poštov'o pravilo : " Ne radi drugom' što ne bi' htjeo da bude učinjeno tebi " . To znači da sam slomio srce sam sebi, jer sam se kleo da te nikad' povrijedio ne bi'. I da nije bilo sranja, ne bi' ni bilo sranja, preživljavali smo velika, nije da kažem da su ova išta manja, trebam još jednu šansu iz poštovanja. I molim te, ti znaš da nikad' nikog' molio ni za šta nisam. Pišem ti ova pisma, ovo je moj način, znaš i to .. Znaš me bolje nego ik'o ikad' , neće moć' ni'ko nikad' kao ti, samo ti, ja se sramotim, siđi da te zagrlim i nikad' ne pustim, zavolim .. Ispod prozora tvog' život me uči lekciju, onu zadnju i najvažniju, stavlja srce na dezinfekciju. Treba čistu majicu sa tvojim mirisom, ispod prozora tvog' ja hodam ivicom. Ispod prozora tvog' život me uči lekciju onu zadnju i najvažniju, najčistiju, najsnažniju, ne povrijedi one koje voliš, to će te najviše bolit', zato kad' se probudiš nać' ćeš me da tu stojim .. pod prozorom tvojim.
Ti si zlato što sija, otrov što prija, ako ne znaš me ti, onda ne znam se ni ja. Ti se zaljubila u mc-a, zbog tog' naučila da patiš, al' ga opet pratiš, kad' padne na noge ga vratiš. Znam da nekad' ne shvatiš kad' se u kamen pretvorim, takav sam kakav sam, rijetko srce otvorim. Život me naučio da se vrata ljudi zatvaraju guzicom, a da ih otvore neće birat' kojom' se služe udicom. Ja tebi dajem ključ, kad' god 'oćeš možeš uć', od milijun raširenih ruka, znam, samo tvoj zagrljaj je vruć. Ja znam svašta se događalo, oko svačeg' se svađalo, kako god Boga gađalo, srce tebi se vraćalo. Jer tu mu je dom, poslije svih puteva i cesta, finalna stanica uvijek ista, za mene uvijek bilo mjesta. Tamo gdje si ti, gdje smo mi, ja pripadam .. Jes' tako je zlato. Često sam od tog' isprepadan, jer sam u duši veliko dijete, ti to najbolje znaš, čak i kad' nemam opravdanje, ti me opravdaš. A nijedne mi suze nije žao, ni sekudne koju sam ti dao, svi putevi su sporedni, samo tebi idem pravo. Ispod prozora tvog' život me uči lekciju, onu zadnju i najvažniju, stavlja srce na dezinfekciju. Treba čistu majicu sa tvojim mirisom, ispod prozora tvog' ja hodam ivicom. Ispod prozora tvog' život me uči lekciju onu zadnju i najvažniju, najvrijedniju, najsnažniju ne povrijedi one koje voliš, to će te najviše bolit', zato kad' se probudiš nać' ćeš me da tu stojim i za oprost molim.. Nisam ja tol'ko proklet, kažu da je ljubav proza u srcu .. Za nas.
